za vrijeme opsade, u sarajevu je u prosjeku dnevno ginulo 7 ljudi, a ranjavano 34. ako se ovako nastavi, uskoro ćemo popraviti prosjek. to je jedno, a drugo: (nema rata dok ne digne ruku brat na brata)* u sklopu priloga FTV-a o ubistvu Vedrana Puljića govori Vlado Puljić, igrač Širokog Brijega *ovo u zagradi shvatite…
ako borci uspiju oboriti ugovor sa MMF-om (znate onaj kojim prodasmo duše unučadi naše), treba im dodijeliti bar po još jedan zlatni ljiljan
Kao što inače biva u zemlji Bosni, sve je počelo od bureka. Ja još uvijek mislim da je u pitanju NEkvalitetna zajebancija, ali ko zna, možda je stvarno nekom ucviljenom dijasporašu draže ginuti u Bosni nego kupiti stan u Holandiji. Ako je stvarno tako, ne treba mu nikakav rat. Nek’ slobodno dođe i recimo zaposli…
tek sad skontah da sam djetetu kupila sok od divlje jabuke sa četiri oCila. pade mi na pamet super rad gdje bi se na ženske dojke tetovirali (dobro može i fotošopirali) razni simboli zadojenosti. još jedan biser: slika preuzeta sa www.arilje.eu (ovo .eu me dokrajčilo)
avaz tekst – nako dakle, ovo je jedan totalno glupav post, jer sam vas upravo od damira nikšića kod gerilca, preko kolportera do šobe pročitala hrpu prepametnih, pa rekoh da vam malo prepravim prosjek. vidi se da ovim bloggerom ženska ruka nije odavno prošla. dakle, ovo nije post ni o šobi ni o kusti ni…
Kako to da je procenat u BiH samo 4,8% u poređenju sa Makedonijom 20,7%, Crnom Gorom 10,9% i Srbijom 6,2%? Je li to možda ima veze sa geografskom pozicijom, s obzirom da u ovom istraživanju nema ni Hrvatske ni Slovenije ni Zapadne Europe uopšte? Women’s attitudes towards domestic violence Download File Country % of girls…
Postao/la Mascherano dana 13/08/2009 10:54 uvjek dobar gost je napisao/la:,…… Her Flick . ti jesi u pravu, većina dok ja ovo pišem mašta kako da dođe do ulaznice za SFF party neki, sanja da se ogrebe negdje za snošaj onako u prolazu, da šmrkne malo bijelog da bude viđena na crvenom tepihu.. većima je rahat…
bljak, kakav grozan naslov. ali uglavnom, ponekad me prođu trnci odgovornosti prema blogu, čak i na odmoru. dok sebi po ko zna koji put pričam sad već tradicionalnu julsko-avgustovsku bajku o tome kako ću se u septembru organizovati. samo da se organizujem, pa ću imati vremena za sve, neću više kasniti, život će imati ustaljen…