znam ja nas

oni su ovce, oni su krdo. mi smo sve sami individualci. mi smo se krvavo morali boriti za tu svoju individualnost pred raznim najezdama krda. i šta sad? sad bismo se, kao, trebali i mi udružiti, napraviti neko svoje uslovno rečeno "krdo"? neumoljiva matematička činjenica je da nas jednostavno nema dovoljno da oformimo krdo. mi smo u vrh glave čopor. metafora mi je baš na mjestu, jer ako su oni ovce, mi moramo biti vukovi.

i jesmo. baš smo vukovi. nepovjerljivi prema svima, pa i drugim vukovima. naučili da budemo autsajderi, samotnjaci, mi ne znamo zajedno. zajedništvo nas automatski podsjeća na neki turbo-teferić, pa bježimo glavom bez obzira u svoju samoću i svoju slobodu. uvijek smo na distanci: pijemo kafe, palimo cigare i pametujemo, svak za sebe. svako od nas čuva tu svoju kap slobode u ovom moru porobljenih, prodavanih i kupovanih duša.

nije problem promijeniti njih – oni su ovce. problem je promijeniti nas, a ipak nas ne promijeniti, jer ako su oni ovce, mi moramo biti vukovi. ako od vukova napravite krdo, hoće li se vukovi pretvoriti u ovce? ili u rulju što će smazati ovce za doručak?

7 komentara

Komentariši